Marko Polo (ponovno) na Korčuli

Nakon zagrebačkoga dijela skupa, održanoga 21. svibnja ove godine, drugi dio skupa Marko Polo i prostori književnosti. Komparativna povijest hrvatske književnosti, čije su voditeljice Cvijeta Pavlović, s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu te pročelnica Odjela za književnost Matice hrvatske, i Sani Sardelić, kustosica Gradskog muzeja u Korčuli, predstavljen je 28. lipnja u spomenutom muzeju. Uvodni dio skupa činio je posjet Marko Polo interpretacijskom centru (MPIC), koji je nakon višegodišnje građevinske obnove otvoren prošle godine, 28. srpnja 2023. u povodu Dana grada i blagdana sv. Todora. Tu su sudionici skupa na autentičnom muzejskom, tj. izložbenom terenu mogli pogledati na koji način tekst, srednjovjekovni putopis Knjiga čuda svijeta, „fičerske pričice“ Marka Pola – u svome tekstu iz 1996. godine Marko Sapunar istaknuo da je Marko Polo utemeljitelj novovjekovnoga novinarstva – postaje  „otvoreno djelo“, muzejski izložak. Pritom je, istina, Marko Polo usmeni novinar jer je uglavnom na javnim skupovima performativno pripovijedao svoje neobične doživljaje koje je, pak, književnik Rustichello iz Pise zapisao. Naime, rukopis je nastao, kako je navedeno u programskoj knjižici Centra, u đenovskom zatvoru (sjetimo se da je Antonio Gramsci sve što je napisao isto tako zabilježio u zatvoru) nakon zarobljavanja Marka Pola tijekom pomorske bitke pod Korčulom između Venecije i Genove u rujnu 1298, i tako je, kako čitateljska statistika pokazuje, postao najčitanija knjiga nakon Biblije.

Sudionici skupa u Gradskoj  knjižnici Ivan Vidali Korčula

Putovanje Knjigom čuda svijeta

Krenimo sada na putovanje Knjigom čuda svijeta Marka Pola, kako je interpretirana na korčulanskom izdanju ovoga skupa. Stipe Grgas zadržao se u izlaganju na geografijama Marka Pola, ističući teorijsku paradigmu zaokreta ka prostoru (engl. spatial turn), gdje se u dodatnom razgovoru s kustosom Vickom Marelićem, voditeljem Marko Polo interpretacijskoga centra, komentirala i kolonijalna vizura, no Marko Polo prije svega je trgovac, a ne osvajač. Pritom je Korčula kao topos bitna i po praxisovcima, te je djelo Henrija Lefebvrea u Jugoslaviji bilo prepoznato i prije nego što je izvršio prevratnički utjecaj u, primjerice, SAD-u gdje su geografi, prije svega Edward Soja, otkrili interpretativni potencijal Lefebvreova tumačenja prostora, kako je to u svojim istraživanjima istaknuo Stipe Grgas. Mirko Sardelić u izlaganju Azija u europskom imaginariju i prvi putnici u Istočnu Aziju u 13. stoljeću, među ostalim, istaknuo je da nakon pada Rimskoga Carstva Europa gubi izravan kontakt s Azijom, a ponovno su joj ga omogućila osvajanja Mongola koji su osnovali najveće euroazijsko carstvo u povijesti. Inače, autor je na korčulanski skup doputovao odmah nakon skupa u Šangaju gdje je izložio sličnu temu, te je sljedećega dana kada smo bili na izletu od Korčule do Vele Luke, u organizaciji Sani Sardelić, usporedio šangajski drvored s onime u Blatu, koji se obično uspoređuje s najvećim europskim u Berlinu.

Vladimira Rezo izlaganje Pogled na strane zemlje i njihove stanovnike zaokružuje podatkom kako imagologija, odnosno književne predodžbe o stranim zemljama i narodima (heteropredodžbe) te o vlastitoj zemlji i narodu (autopredodžbe), pokazuje Polovu otvorenost prema Drugome. Tako je npr. detaljno opisao mnoge hinduističke običaje, no ipak ističe da su kastinske zabrane i praksa ritualnog ubojstva udovica (sati) krajnje neugodne.

Osobno sam se zadržala na Polovim doživljajima prirode; kako navodi Manuel Komroff, Marko Polo imao je i „oko za prirodu“. Čini se, tragom tih Komroffovih zapažanja, da opisi životinja i stabala mogu biti jedan od dokaza da je Marko Polo (zaista) putovao Kinom i da je stigao dalje od Crnoga mora, jer trgovca na Putu svile, osobu koja je u 13. stoljeću vidjela daleko više od 99 posto čovječanstva danas, možda neće zanimati vezivanje ženskih stopala, koje je ionako bilo vezano uz mandarine i skriveno, možda ga neće zanimati ni Veliki kineski zid kad je cijela srednjovjekovna Europa bila sazdana od niza gradova utvrda.

Dragocjeni prijevodi

Sani Sardelić u izlaganju Komparatistica književnosti u muzeju – kustosko čitanje Knjige čuda svijeta Marka Pola dokumentirala je izazov muzeološkoga čitanja srednjovjekovnog putopisa Marka Pola, čime su sudionici skupa dobili dragocjen tekstualni prijevod Marko Polo interpretacijskoga centra (MPIC). Translaciju teksta u realnost Sani Sardelić provela je u popratnom programu skupa i u susretu s Antoniom Rusković Radonić koja je prezentirala proizvodnju svile u Konavlima kroz razgovor o povijesti svilarstva na Sredozemlju. Ovom prigodom navodim podatak da je nekoć svaka konavoska djevojka trebala uzgojiti dovoljno bubica (naziv za dudove svilce u Konavlima) da proizvede vlastiti konac za svoje vezove te da se nisu koristile, kao u nekim drugim praksama, žive ličinke – bubice – kukuljice.

Cvijeta Pavlović u izlaganju Prijevodi i tumačenja Marka Pola u hrvatskoj književnosti sustavno je analizirala dva prijevoda Polova putopisa, onaj Borivoja Maksimovića te drugi Mladena Machieda  koji su slijedili drukčije poetike prevođenja. Pritom autorica dodaje da su Maksimovićevi prijevodi nadahnuli niz knjiga za djecu na hrvatskom i drugim jezicima te operu Ive Tijardovića Marko Polo. Prijevod Mladena Machieda Čudesa svijeta / Milione zasad je djelomičan, fragmentaran, no za razliku od doslovnoga Maksimovićeva prijevoda ovaj je prijevod poetološki.

Skup je zatvoren uvijek zanimljivim izlaganjem akademika Borisa Senkera o drami Marko Milijun Eugenea O’Neilla, gotovo, možemo reći, upadom realnog. Kako je Eugene O’Neill dekonstruirao Marka Pola kao suvremenoga predstavnika kapitalizma, posljednja didaskalija te drame, koja se često pogrešno navodi kao „Markov Milijun“ (Marco’s Millions), označava da Marko Polo napušta prostor izvedbe, kazališta ulaskom u limuzinu. Danas bismo mu reakcijom na hrvatsku stvarnost dodijelili crveni Ferrari, no, osobno, s odmakom od ovoga ideološkoga čitanja. Naime, meni Marko Polo ostaje fascinantan putnik, istina i trgovac, no ne u smislu američkoga sna. Da se vratim opet na Sapunara – Marko Polo prvi je europski putopisac i reporter koji je Europi otkrio novi svijet koji je promijenio cijeli srednjovjekovni svjetonazor i utro put Koperniku, Giordanu Brunu i Galileiju.

Sva navedena izlaganja, kao i ona sa zagrebačkoga dijela skupa, potvrdila su da je 2024. godina za Marka Pola dvostruko obljetničarska godina – obilježava se 770 godina od njegova rođenja i 700 godina od smrti.